| |
Kamilica (Matricaria Chamomilla L.)
Kamilica je jednogodišnja biljka, visine 15-60 cm. Korijen je
tanak, vretenast i razgranat. Listovi su naizmjenični, 2-3
puta perasto razdijeljeni, s uskim, linearnim režnjevima.
Cvjetna glavica je u središtu žute boje okrunjena bijelim
laticama.
Sastavljena je od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u
sredini i bijelih jezičastih cvijetića na rubu, pa sve zajedno
zapravo čini cvat. Biljka cvate tijekom ljeta, a sabiru se
samo cvijetne glavice bez peteljke, i to od svibnja do
kolovoza. Najbolje ih je sušiti u sušari, ali dobro je i na
platnenoj podlozi na sjenovitom i toplom mjestu. Kamilica je
svima dobro poznata ljekovita biljka koja pripada porodici
glavočika (Asteraceae).
Vrlo je rasprostranjena i ima je u gotovo cijeloj Europi i
Aziji. Raste na livadama, među usjevima te duž puteva na
mjestima izloženima suncu. Od njezinih se cvjetova najčešće
priprema čaj koji ne služi samo u terapijske svrhe nego
predstavlja svakodnevni užitak. Ono što je čini ljekovitom
njezino je eterično ulje, poznato već od 16. stoljeća, te
tvari poput bisabola, derivata kumarina, flavonskih glikozida
i kolina. Beru se žuti zreli cvjetovi kamilice iz kojih se
destilacijom vodenom parom dobiva eterično ulje plave boje, za
koju je zaslužan kamazulen, glavni sastojak.
Cvjetne glavice (Matricariae flos) sabiru se za vruća i suha
dana u podne, odnosno kada je sunce najviše jer je tada
količina eteričnih sastojaka najveća, i suše na temperaturi
35°C. Droga ima karakterističan, vrlo ugodan miris.
Široka lepeza primjene
Iako se u narodnoj medicini spominje mnogostruka primjena
kamilice, u službenoj medicini zastupljen je samo jedan dio.
Kamilica se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu kod djece i
odraslih u obliku tinkture, ulja, otopine (čaj), praška i
obloga. Osim u zapadnoj, upotrebljava se i u drevnoj
ajurvedskoj medicini za liječenje problema probave, nervnih
poremećaja i izostanka mjesečnice.
Za odrasle se priprema jak čaj od kamilice - dvije žlice
cvjetova preliju se sa 3 dl kipuće vode i poklopljeno ostavi
stajati jedan sat. Čaj se ne kuha, jer kamilica sadrži hlapiva
eterična ulja koja ispare kuhanjem, čime se gubi vrijedan
sastojak.
Blagi čaj daje se maloj djeci za umirenje i uklanjanje grčeva.
Najčešće se koristi njezino antiflogističko (protupalno)
djelovanje, koje se pripisuje bisabolu i kamazulenu, i to kod
raznih upala, za ispiranje usta, rana i čireva.
Važno je i antiulkusno djelovanje na želudac - sprječava
nastanak vrijeda i pomaže u njegovu liječenju.
Aktivne tvari apigenin i hernianin zaslužne su za smirivanje
grčeva, posebice kod menstrualnih tegoba.
Pozitivno djeluje i na postizanje ravnoteže crijevne flore te
kod mučnine i povraćanja.
Eterično ulje kamilice upotrebljava se i u aromaterapiji za
ublažavanje simptoma glavobolje, menstrualnih i klimakteričnih
tegoba, alergija, kod opeklina, za sniženje temperature i
ublažavanje depresije. Dodaje se u kupke, mirisne svjetiljke i
koristi za inhalacije u obliku ulja.
Uljni ekstrakt kamilice nalazi se u većini kozmetičkih
preparata za njegu kože. Može se pripremiti i kod kuće od
maslinova ulja i sušenih cvjetova. Ulje se čuva tri tjedna na
toplome mjestu i procijedi, a upotrebljava se za njegu
vlasišta, uklanjanje peruti i njegu ispucalih dijelova kože.
Pohranjuje se na tamnome i hladnom mjestu.
Od kamilice se pripravlja i tinktura (ekstrakt kamilice u
alkoholu), koja se upotrebljava za sprječavanje upalnih
procesa u ustima i ždrijelu te pri manjim ozljedama kože.
Rezultati nedavno provedene studije upućuju na dugoročno
pozitivno antiupalno i spazmolitičko djelovanje kamilice na
organizam s obzirom na to da se nakon primjene količina
aktivnih supstancija u tijelu zadržava i do dva tjedna.
|
|
|
|
|
|
 |
